03.04.2009., petak
Muke po ruteru
|
Dođe meni čovjek iz HT-a. Crknuo nam je Max TV. Zaključi da je crknuo zapravo ruter, a novi košta 800 kuna. Pitam ima li jeftinije. Ima, kaže, ako produljimo ugovor samo je jedna kuna, ali to znači biti bez interneta i TV-a oko 14 dana.Pitam ima li koja druga solucija. Ima naravno za 400 kuna odmah, ali bez računa. E, tu sam popizdila. Taj T-com koji nas sve pljačka, jer mu plaćamo pretplatu ( oprostite, naknadu ) za fiksni telefon i ako odemo drugom operateru usuđuje mi se ponuditi neki ruter koji je popravljan ili ukraden u pola cijene!!!!! Čovjeka sam htjela izbaciti van i sve otkazati dotičnoj firmi, nakon čega me je on umirio, kao produljit će ugovor ,otišao po novi ruter u kombi i montirao ga. Ali na odlasku, jer ja sam pitala što je s ugovorom, ne treba li ga netko popisati, dovikne: Pa nećete valjda propasti ako platite 800 kuna. Dragi moji, ako ćemo ovako raditi propast ćemo svi. Ne znam tko još podupire ovu firmu i njezin monopol, ja sigurno ne. Imam mobitel na tele2 i plaćam ga neznatno u odnosu na ogromne račune ranije. Fiksni smo telefon prebacili na optimu i prezadovoljni smo, a HT ima samo Max TV i zbog toga smo dijelom i kod njih. Ma nek mi samo pošalju račun, nek se usude. |
03.05.2008., subota
Evo mene , opet!
|
Gotovo ne mogu vjerovati da blog nisam pisala godinu dana, i nešto malo više. Čitam stare postove i mislim da li sam se promijenila i što se sve promijenilo. Moje mame više nema. Umrla je u domu 14 ožujka. Bila sam zadnjih mjeseci svaki dan s njom. Čak je i prošlo ljeto bila kod mene doma oko mjesec i pol, ali su zdravstveni problemi bili sve veći i bilo je nemoguće da je ostavim samu doma. Sad već to pričam s jedne vremenske distance ali vjerujem da mi je ovih zadnjih nekoliko mjeseci bilo među najtežima u životu. Vidite da nekog gubite, da kopni pred vama a ne možete ništa pomoći. Mamin i moj mačak Čupko, kad mi je bilo teško, legao je kraj mene i gladio me šapom po licu. Što se još promijenilo? To što sam na nagovor muža u ljeto neke novce stavila u fondove. Baš sam potrefila trenutak! I još jedna stvar : lakša sam za 15-tak kila. Nije stvar u situaciju u kući, problemi meni nisu nikad skidali kile ( bila sam najdeblja kad sam pripremala diplomski ), nego sam odlučila da, zdravlja radi, ipak malo skinem. I konačno da ne kupujem u alight com, što je raj za debele. Još jedna lijepa vijest. Dobila sam nećaka Tinčeka koji samo papa i smije se. Uskoro će imati godinu dana. Ja trčim u Austriju ili po internetu da dijete ima što za obući jer ne daj Bože da ima sve od starijeg brata. |
28.03.2007., srijeda
Bankari gulikože
|
Nisam od onih koji nisu nikad u minusu. I imam kartice - nekoliko njih kod različitih banaka. Obaveze ispunjavam uredno, uglavnom , desi mi se kašnjenje najviše jedan, dva dana koje svi toleriraju. Ali ne baš svi. U Erste banci imam Visu i Master. Poslije prvog dođe račun za prošli mjesec kojeg treba platiti do 15., a ja platila 16. 03. i to u drugoj banci. Kad ono opomena u ponedjeljak 19. 03. s datumom 17. 03. ( subota) po kojoj trebam platiti uz dug još 50 kuna. Za obje kartice 100 kuna! Naravno da sam se žalila banci, a službenica mi je odgovorila da je to bankovna politika i da ona tu ništa ne može. Kad sam rekla da neću nadalje biti njihov klijent pod takvim uvjetima, jer ja sam kasnila samo jedan dan, a kod internetskog plaćanja to bi trebalo biti odmah na njihovom računu! Kao, kažu u Erste banci, jer sam ja platila u petak popodne sredstva su sjela tek u ponedjeljak ( po riječima službenice). A gdje su bila do tad - u zraku, ako je meni odmah skunuto s računa? Na moje pitanje ako ne platim odmah opomenu da li na tih 50 kuna opomene ide dalje kamate, službenica je odgovorila da misli da idu. E jeste gulikože, rekla sam glasno izlazeći iz banke. Doista ću te kartice ovdje zatvoriti. Nikad nisam imala problema ni s Dinersom ni AmEx-om za kašnjenje od jednog dana. Naravno da banka za svako kašnjenje može računati zateznu kamatu, ali da si prikuplja novac opomenama od 50 kuna za jedan dan, to je stvarno odvratno. U vremenu u kojem živimo gotovo je nemoguće biti bez kartica, ali ćemo sigurno birati banke i kartičarske kuće koje će prema nama biti fer. Zar nisu dovoljne kamate, upisnine i članarine, zar nas treba još dodatno kažnjavati. A bankari su uvijek ljubazni kad vam treba kredit u zadnje vrijeme. Sve će vam oni ići na ruku, nema problema ovog i onog.A kad kasnite jedan dan onda vam se ovakve stvari događaju. Pa nisam ja milijunaš da mi je svejedno da li ću platiti opomene 100 kuna. Mislim da bi i milijunaš za to promijenio banku. Radi se i o principu i o novcu. |
08.03.2007., četvrtak
Kad nemaš ni kune u džepu
|
Kad sam razglabala kako najsvrsishodnije potrošiti 100 eura u Austriji i obući se od glave do pete zapitala me jedna prijateljica: Što ako nemaš 100 eura. I sad sam počela ramišljati kako preživjeti i onda kad nemaš ni kune u džepu. Naravno, moji savjeti su inače za one koji rade ali plaćica nije dovoljna da pokrije sve režije i klopu i odjeću. Može se desiti i totalna besparica, što onda? Evo, što se tiče odjeće, želite izgledati dobro, a džep prazan. Imate li prijatelje? Svakako imate. A zašto služe prijatelji? Da budu pri ruci kad nam nešto zatreba. Pitajte svoje prijatelje što rade s viškom garderobe, sigurno će vam pomoći. Tako sam ja jednoj prijateljici koja se upravo kući i nama ni kinte, dala nekoliko svojih komada iz ormara koje gotovo da nisam nosila. Ženskica se obukla da ne može ljepše, čak je iskombinirala boje na neobičan način i baš je cool. I vi sigurno imate svog dobrog duha među prijateljicama, priupitajte ih. Radost je onog koji daje i onog koji prima. Za režije i klopu malo je teže, no nije nemoguće. Opet prijatelji. Pitajte kome je pomoć potrebna. Nekom ćete pričuvati dijete, nekom kućnog ljubimca, oprati prozore - i sve je to bolje nego žicati lovu a ne znati kad je vratiti. Ako ne ide preko prijatelja pokušajte oglasom. Jedna moja prijateljica u vrijeme kad je bila nezaposlena dala je oglas da čisti i sprema. Dobila je na desetke ponuda. Odmah je odbacila one koje su joj predaleko od stana. Otišla je na ostale adrese i još jednom reducirala ponude. Spremala je samo triput tjedno kod tri obitelji i ubrzo zarađivala više nego na radnom mjestu. Upoznala je tako i vlasnika turističke agencije koji ju je zastalno zaposlio. Ne može biti ljepše, zar ne? Za klopu, opet prijatelji. Odlazite u posjete, sigurno će vas ponuditi s nečim. A za sasvim malu lovu možete se snabdjeti i u trgovačkim lancima. Nemojte kupiti dvije kile naranči i pet kila jabuka jer će vam se sigurno velik dio pokvariti. Kupujte na komad: jednu naranču, dvije jabuke, dvije banane, mali kruh. Što se tiče namaza lako ga je napraviti od ostataka mesa u obroku, samo dodajte svježi luk i začine. Ili od svježeg sira kojem ste dodali malo vrhnja ili jogurta i nasjeckanog vlasca. Pokušajte usporediti cijenu takvog vašeg namaza s onim gotovim u dućanu. Gotovo jedan naprama deset. Jest ćete zdravije a puno jeftinije. |
04.03.2007., nedjelja
Odjeća ipak čini čovjeka
|
Pokušajte ući u dućan neuređena i nenašminkana i pogledajte kako će se prodavačice prema vama ponašati. Kao u Zgodnoj ženi "Nemamo tu ništa za vas". Pokušajte i obrnuto, uredite se kao za najbolji izlazak i otiđite u dućan. Svi će se strčati i pretrgnuti od ljubaznosti. Pravilo drugo: Izgledajte uvijek dotjerano kao da imate novaca. To i nije nemoguće. I najveće zvijezde hvale se da kupuju na rasprodajama zašto ne bi i vi. Kad nemam novaca moj omiljeni šoping je u Austriji gdje su cijene na rasprodajama znatno niže nego kod nas. Tamo kad se rasprodaje stvarno se rasprodaje, pa i vrlo zgodne stvari možete kupiti za desetak eura. Moji omiljeni dućani su NKD, Takko, Kik, Voegele...Svi su oni i na netu, imaju svoje stranice i možete se javiti za njihove njuzletere. Tako ćete biti u toku s ponudom koja se svako malo mijenja a cijene su doista fantastične. Sa nekih 50 do 100 eura možete bez problema mijenjati krpice na poslu danima uz zavidne poglede. Meni najviše zavide na šeširiću koji je kupljen za euro i slatkim antilop salonkama ( pink) za 10 eura. Naravno, nitko ne zna pravu cijenu. A odjeća je bitna, ona ipak čini čovjeka zar ne? Ako imamo zgodne, moderne krpice, osjećat ćemo se sigurnije, otpornije na stres - priuštile smo si radost šopinga, super smo! Samouvjerenost i samopouzdanje može se kupiti za malo novaca. Kad ćemo imati više možemo se počastiti i nekom dizajnerskom krpicom. Zašto ne? Onih zamišljenih 50 000 jednom će postati stvarnost. |
02.03.2007., petak
Pravilo prvo:Ima love kad misliš da je ima!
|
Prvo i osnovni pravilo u životu je pozitivno razmišljanje. Priznajem, ja sam optimist po rođenju ( za mene je čaša uvijek do pola puna , a ne do pola prazna). Velik dio mog pozitivnog razmišljanja dugujem jednom MLM u kojem nisam više aktivni član, ali isplatilo se. Posebno radi ovog: razmišljaj pozitivno! I onda će vam se događati stvari kao i meni. Ja to zovem "deus ex machina", naime kad se najmanje nadam nešto neočekivano " odozgora" riješi moje probleme. Upravo zamišljam situaciju da imam zaradu 50.000 kuna mjesečno. Mislim da bi to bilo ok. Sve moje sadašnje željice stale bi u to. Nema veze što sad imam deset puta manje! Mi smo ono što mislimo da jesmo! Svaki put kad se sjetim da nemam love pomislim: imam 50.000 kuna. Nema sekiracije koja vas često kad razmišljate o besparici dovodi do ludila jer na kraju ne uspijevate o ničem drugom razmišljati. Ta prokleta negativna misao blokirat će vašu svu pozitivnu energiju i samo razmišljate "nemam love, nemam love". Kad vas napadnu takve misli koje , naravno, izviru iz realne situacije vi samo recite poluglasno: Pa imam ja 50.000 kuna! Novac će doći, ne brinite! Možda ne i čitava svota, ali zar nije dovoljna i ona kojom ćete pokrpati svoje rupice u kućnom proračunu. |
28.02.2007., srijeda
Preživjeti bez love
|
Svi bi nešto investirali, ulagali, kupovali. S lovom zna svaki bedak, ali umijeće je preživjeti bez love. I ja imam svoje male tajne, ali sad nemam vremena, idem predati poreznu prijavu. |
26.02.2007., ponedjeljak
Novac, kućerine, novac...
|
Svijet se okreće oko novca. Sve je nekako vezano za novac i kao da ga nikad nema dovoljno. Oni koji se mogu valjati u njemu htjeli bi još više, oni kojima nedostaje za goli život htjeli bi malo više - i tako svima fali! A gdje smo tu mi? S nekom prosječnom zaradom od 4800 kuna mjesečno svi smo jako, jako siromašni. Po američkim mjerilima to je oko 10 000 dolara godišnje, stvarno mizerna zarada. Ali po tome koliko imamo kuća i stanova , tu smo među najbogatijima! I tu je zamka. Kuće nas čine još siromašnijima. Kako? Jednostavno! Nije dovoljno napraviti kuću s bazenom nego treba zaposliti i čistača bazena, a domaćica za održavanje kuće uz prateće osoblje se podrazumijeva. I tako većina naših ljudi sagradi kuću od 100 do 200 kvadrata, namjesti je, sve naravno na kredit. I tako otplaćuje se kredit ili bolje rečeno krediti, i režije struja, grijanje plin - i odu dvije prosječne plaćice. A za tetu koja čisti - e to više nema! I što onda vlasnicima preostaje nego krpu u ruke svakog dana i čišćenje i održavanje, pa pranje rublja i peglanje, a sve nakon napornog radnog dana. I tako umjesto da uživamo u vlastititm kućama mi smo njihovi robovi! Kuća ili veći stan predpostavlja da možete platiti nekog za čišćenje i peglanje, a vi da odete na šetnju ili toplice. Nedo bog da vam treba nakon nekoliko godina popravak krovišta ili izolacija podruma. S prosječnim plaćama to je nemoguće. A koliki i "ispodprosječni" imaju svoju kućicu u cvijeću koju ne mogu investicijski održavati. Pa onda imamo i poludovršenih i nikad namještenih stambenih prostora. Kolike su kuće bez fasade, što je nemoguće vidjeti u Evropi, jer tamo ako nemaš love ne možeš ni graditi. A mi bokci s tim svojim stambenim prostorima postajemo samo siromašnijima. Ja nekako svojih 200 i kusur kvadrata plus okućnica, održavam uz pomoć jedne tete koja je super profesionalka, no čeka me još popravak krovišta ( šindra za koju su garantirali 20 godina nije izdržala ni 15 ) i tko zna što još. Ma jedva čekam da tu kućerinu prodam pred mirovinu i uselim se s dvije oprave u mali 30 kvadratni stan. Kako smo mi tako luda zemlja da mislimo da je nešto važno napraviti vlastitu kuću? "Imati svoji krov nad glavom" - koliko se to puta čuje? Totalna bezvezarija jer ste uz prosječna ili malo veća primanja ulupali svoj život u te zidine u kojima istinski ne uživate. Moj susjed je , da ne bi upao u kredite, svoju kuću kompletno izgradio sam. Svaka čast. Čak je i rekao da mu se ne isplati negdje biti zaposlen, već da mu se više isplati raditi na vlastitoj kući. I tako uz neke privremene poslove kupuje materijal i mic po mic radi, radi. Upravo sad se sprema na fasadu, sam samcat. I vidim uživa što je sam napravio. No što nakon 20 godina kad se okrene iza sebe: što je radio ništa, gdje je bio, nigdje. A već je 15 prošlo od kad je zakopao prvu lopatu. Mislim da za kuću, baš da je i poklonjena, treba više od dvije prosječne plaće. Po mojoj računici i našim prilikama ja mislim da bi cca 50 000 kuna mjesečno bila neka ok cifra, što sumnjam da je na susjednom zapadu dovoljno. Imala sam prilike susresti poslovne ljude iz Švicarske čija je mjesečna zarada više nego dvostruka na ovaj iznos a žive tek u polovici kuće s trosobnim stanom, ali lijepo, opušteno, uz kućnu pomoćnicu, vrtlara, šetača psa i sl. |
30.01.2007., utorak
Čekaonica smrti je i doma!
|
Spremila sam svoju mamu u Dom za stare i nemoćne ( koji glupi naziv zar nije bilo bolje "dom umirovljenika" kako smo to nekad zvali), zapravo mama se spremila sama nakon što je nekoliko puta, ne zagorio, već potpuno izgorio ručak, nakon nekoliko padova, od kojih je zadnji u kupaonici zamalo završio tragično. I tako se ona jedno jutro spremila, spakirala stvari i ide u dom. To je bio naš dogovor od ranije, kad ona vidi da ne može sama, a ja sam sedam sati na poslu, dom je jedino rješenje. I sad dolazi osuda okoline : pa u dom, čekaonicu smrti, pa koliko to košta? Kao prvo to nije bilo kakav dom jer znam da ima i takvih. To je dom Japa u Štrigovi, novootvoren, zgrada po svim standardima, sobe prekrasne i zračne. Štrigova je malo mjesto, ali s dvije velike crkve, ( podsjeća na gradiće u Austriji) na krajnjem sjeverozapadu, u Međimurju, nekoliko kilometara od poznatih toplica Sv. Martin. Osoblje je ljubazno i što je najvažnije uvijek prisutno i onim pokretnima, ne samo nepokretnima. Svaka soba ima kupaonicu kakvu bi si poželjeli u svom stanu. Za mnoge je dom kao čekaonica smrti, ali zar čekaonica smrti nije za sve nas i doma? Nije li čitav život čekaonica smrti? U domu ljudi imaju razne sadržaje ali ono što je osnovno redovne lagane obroke, nutricionistički osmišljene, liječničku njegu. Tko to može ponuditi doma? I onda cijena! Naravno da dom ne može biti besplatan i malo koja mirovina seže do cijene doma, koje su u gradskim domovima ( što je još uvijek "društveni sektor" zbog dotacija) od 2000 do 2500 kn, a u privatnima su od 3000 do 4000 kn pa nadalje. I sad odkud novac? Da li su vam vaši straci nešto ostavili, kuću, auto, školovali vas. E, sad je prilika da to vratite! Znam da nije lako ali ni njima nije bilo uvijek lako s vama. Vremena su se promijenila, sve ima manje mlađih penzionera koji će ostati kod kuće i paziti na stare roditelje ili unuka koji će preuzeti tu ulogu. Generacija koja je sada za dom - ljudi stari 80-tak godina, većinom imaju otpor prema takvim mjestima jer su im u svijesti "ubožnice", domovi kakvi su postojali prije 50 godina. Moja pametna mama je iznimka, no znam da drugi imaju velikih problema oko takvog smještaja svojih roditelja. Mnogi starci govore kud bi oni iz svoje kuće, iz te ljepote krcate namještajem, no ne razumiju da to treba održavati, da oni to više ne mogu i da se neko mora i za njih brinuti. Zanima me kakva su iskustva drugih? Što vi mislite da li ćete dobrovoljno otići u starački dom kad budete imai 80, ako ih uopće doživite? Ja se nadam da hoću i jedno i drugo. |
08.01.2007., ponedjeljak
Pa što ako smo malo deblji, važno da smo sretni!
|
Praznici za nama, zbrajaju se kile i svi na dijetu! Pune novine dijeta, te jedite prepečenac sa 5 deka posnog sira, te voće u paru, te čarobna juha. Nikakva dijeta neće pomoći, jer ne debljamo se samo od kolača i slastica već i od svojih živčića. Ja to najbolje znam iz osobnog primjera. Kad je čovjek nezadovoljan on jede, što jede, prejeda se! Razdoblja u životu kad mi je bilo najteže uglavnom su se pokazivala na vagi blizu stotke. Danas imam ipak tridesetak kila manje. Što ako smo malo deblji. Nije svijet propao. Tu su i geni koje ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti svoj stav prema životu. Budimo sretni i zadovoljni. To i nije tako teško postići. Najgore je ostati u nekoj mračnoj situaciji bez posla napr. ( i to sam bila) ili bez partnera ( i to sam bila ) i početi sažaljevati samog sebe. Tada, barem sam ja tako radila, sudbinu u svoje ruke. Sjesti i zamisliti se kako se izvući. Raditi za svoje ciljeve koje dakako treba postaviti. Nije glupo ući u neki multilevel marketing jer mene je to u jednoj situaciji izvuklo. Naučila sam puno o životu i da sve treba gladati s pozitivne strane.Barem tih marketinga ima na izboru na tržištu. Ja sam zahvaljujući jednom takvom poslu završila svoju obiteljsku kuću, kupila stan na moru. Mislite da sam bogata, ne, vrlo prosječna plaća, nisam štedljiv tip i volim si priuštiti štošta. Naučila sam raditi za svoje želje, uživati u tome i mogu reći da sve ono što sam poželjela i stavila na papir ostavarilo mi se svih ovih zadnjih nekoliko godina, čak i redosljedom koji sam napisala. Dakle, nije teško biti optimista i napisati na papir sve ono što želite. Ja sam primjerice željela kabriolet, čak sam mislila da mi je želja nerealna prije nekoliko godina, no ostavrila se! Prema tome ne mojte misliti na kile nego na sebe. Sudbinu u ruke, želje na papir i vidjet ćete da se sve događa kao u priči. |
22.12.2006., petak
Tajni prijatelj
|
Igrate li se tajnog prijatelja? Igra kao stvorena u manjim firmama. Svako na početku prosinca izvlači nečije ime i prezime. I on mu postaje tajni prijatelj. Ne smije se razotkriti ali cijeli prosinac se brine za njega kao anđeo čuvar. Poruke, sitne pažnje , poklončići, slatkiši - sve to nalazite na svom radnom stolu a ne znate tko vam ih šalje. Jednoj kolegici tajni prijatelj nije se dugo javio ali onda je naša poruku: Ne brini, ja sam tu. Kako je to lijep osjećaj naći čokoladicu na stolu i lijepu poruku od tajnog prijatelja. Večeras ćemo se razotkriti na zajedničkoj večeri uz završne male poklone. Nije štos u poklonima već u pažnji i to koliko cijeli prosinac postanemo bolji jedni prema drugima. Možda izvučete nekog tko vam baš nije simpatičan i onda dolazi preispitivanje da li znate premalo o njemu, ne poznajete ga, pa i nije tako loš, vidi kako je samozatajna osoba, možda ima slične životne probleme kao i vi. I koja onda depra?! Svi govore te o nekoj pred i post blagdanskoj depresiji. Zastanite malo i uživajte! Život je lijep! |
20.12.2006., srijeda
Ukrali su mi čaroliju!
|
Evo, čujem ne smiju se pjevati božićne pjesme prije Božića.U Austriji ukidaju Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka kao američku izmišljotinu.Čitam i o jaslicama da nisu bila sveta tri kralja, odnosno da su imena dobili tek u 4.stoljeću, a ni jasle nisu bile drvene. Vol i magarac također su dodani priči. Ukrali su mi čaroliju! Ja želim slušati melodije božićnih pjesama čitav prosinac, ja želim vjerovati u jaslice o kakvima mi je baka pričala. Ja želim Djeda Mraza ili Božićnjaka koji donosi darove cijeli mjesec, a prije toga 6. prosinca Sv. Nikolu. Činjenica da je ta čarolija prosinca protkana konzumerizmom. Ne znam tko od nas ne potroši više na Badnjak nego na Božić, jer malo bakalara, ribe, morskih plodova nije za siromašne. A riba se tradicionalno jede kao najsiromašnije jelo ljudi pred 2000 godina. Ali čemu uzeti te običaje narodu? Pa nek se troši jedan mjesec i na jelo i na poklone, što onda. To je vrijeme kad možemo razveseliti sve oko sebe ( ta tko se ne raduje poklonima , pa bila to i lijepo napisana poruka), obitelji skuhati svečani objed. Čak Crkva prigovara da se sve zaboravi što je bilo i da smo svi dobri jedni prema drugima samo u ovo predbožićno vrijeme. Ja bih to gledala s ljepše strane: budimo dobri jedni prema drugima b a r e m u to predbožićno vrijeme. Život je užasno užurban i napet i ovo je vrijeme kad možda malo zastanemo, razmislimo kako bi bili bolji.Možda se ipak ta čarolija dobrote i obilja protegne i na ostale mjesece i godini? |
| < | travanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Travanj 2009 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
razmišljanja o svakodnevnom životu, gdje što kupiti za malo novaca, kako biti bogat i bez novaca, politika, moda i tako to.
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr